Kataleja

Dobrodošli na moj blog

16.11.2020.

Daleko u meni III

Budim se sa prvom svijetlošću koja pomjera zavjese i unosi mi se u lice. Zatvorenih očiju, lijeno kao mačka, razvlačim se po krevetu, potom ustajem, oblačim oversize bijeli džemper na pletenice i obuvam iste takve čarape, kuvam kafu, palim cigaretu i sjedam u stolicu na ljuljanje. Poklon od Nega, sa kojim ne znam šta da radim.

Prije neki dan dobila sam ponudu da se preselim u Francusku. Tek tako, da spakujem nešto stvari i uđem u avion. Presječem, kao što predsjednik mjesne zajednice presjeca vrpcu na otvaranju nove sportske hale. Ostavim ovaj i započnem novi život.

Zamislila sam se kako odlazim krišom. Pakujem stvari dok je On na poslu, iskradam se iz kuće, ne ostavljam poruku. Samo ključ ispod otirača. On kasno dolazi s posla, ne nalazi me, zove, ljubazna teta mu na nekoliko jezika saopštava "Mobilni pretplatnik trenutno nije dostupan..." Zove me uporno cijeli sat, cijeli sat mu teta odgovara. Uplašen, sjeda u auto, vozi se do rijeke, traži me po okolnim šumarcima. Nekoliko puta prijetila sam mu da ću se ubiti, zato me traži po okolnim šumarcima, sada već izbezumljen.

Zamislila sam se u tom avionu. Biznis klasa, pored mene gospodin u odijelu nervozno kucka prstima po laptopu. Ja smireno čitam "Devojka koja je spasila kralja Švedske", vrtim pramen kose i pitam se da li je već zvao policiju da prijavi moj nestanak. Nadam se da nije.

Zamislila sam se i u toj Francuskoj. Šetam sa gospodinom "spakuj se i dođi", štikle mi se ljube sa ulicama Sen Tropea. Malo me žuljaju. Naslanjam se gospodinu "spakuj se i dođi" na rame. Ručamo kasnije u nekom malom restoranu, pijemo vino i smijemo se. Uveče sjedimo na terasi i čutimo.

* * *

- Šta radiš?

- Pijem kafu. Ti?

- Imam malo slobodnog vremena. Hoćeš li da ti donesem nešto za doručak?

- Kroasan...

19.10.2020.

Daleko u meni II

Mogu i ja otići jednom. Dan cijeli da me nema. Pet dana da me nema. Da me nema dvije vječnosti i još tri dana. Da me tražiš iza sedam gora i sedam mora, u zemlji džinova i Liliputanaca. Sa Petrom Panom da letiš i da me tražiš. I da me ne nađeš.

Mogu i ja otići jednom. Baš kao ti što odeš. Putevima čudnim, krivudavim, od žutih cigli napravljenim. Otkoračati u cipelama od sedam milja. Ili u mačkovim čizmama.

Mogu, Sunca mi. I Mjeseca mi. I Alise mi u zemlji čuda.

I hoću!

Vidjećeš da hoću!

I biće ti žao!
05.10.2020.

Daleko u meni

Osamdesete su. Pet mi je godina. Sa mamom, tatom i tobom idem kod tetke na selo. Ljeto je. Trava je pokošena. Treba pokupiti sijeno, spremiti ga za zimu.

Ti si strastveni pušač, ja odrasla u nepušačkoj porodici. Ti ne možeš pet minuta bez cigarete, ja ne podnosim dim.

- Sejo, samo jednu.

- Ne može.

- Evo, otvoriću prozor.

- Ne-mo-že!

Osamdesete su. Krećem u školu. Kupuješ mi najljepšu lutku. Zauzvrat, ja tvojoj Ani dajem jaknu koju sam prerasla.

Nerviraš me. Zoveš me nadimkom, za mene najstrašnijom uvredom. Smiješna ti je i simpatična moja ljutnja. Tvoj smijeh dovodi me do suza.

Ljuta, tražim da mi vratiš jaknu.

Smiješ se, tresu ti se kovrdže.

Devedesete su. Tikvan je zaljubljen u mene. Ja sam zaljubljena u njegovog brata. Tikvan hoće da mu budem djevojka. Ja neću. Grub je i neprijatan. Svađamo se. Šamar. Prvi šamar u životu. Šok. Nevjerica. Pričam mami i tati, plačem i molim da ne kažu tebi.

- Ubiće tikvana, završiće u zatvoru. Ne želim da zbog mene završi u zatvoru.

Mali grad u kojem te svi znaju, i znaju mene po tebi. Nikada nisam saznala šta si mu uradio, ali tikvan je prelazio na drugu stranu ulice kad me sretne.

Devedesete su. Rat je. Otišao si među prvima. Strijepim. Brojim dane do svake smjene, a onda se do ponovnog odlaska grčevito hvatam za svaki sekund s tobom. Ne pričaš, mijenjaš se, zatvaraš.

Devedesete su. Dosta ti je rata. Shvataš da ništa nema smisla i da su ideali zbog kojih si otišao tek farsa. Ko zna koja smjena po redu. Samo što si ušao u kuću, dolaze da te hapse. Tebe? Oni? Mali ljudi na tebe gromadu.

- Kojim dobrom, ljudi?

- Pucao si ispred štaba. Znaš li da se ne smije?

- Stražar vam je spavao. Pucao sam da ga probudim. Znate li šta čuva?

Mali ljudi. Na tebe. Gromadu.

Devedesetčetvrta je. Oktobar.

- Ne ide mi se. Ne mogu više...

Devedesetčetvrta je. Decembar. Prepoznali su te po ožiljcima i džemperu koji je mama plela.

Rođendan tvoje Ane, kiša, mokra zemlja, cvijeće, svijeće, plač i muk istovremeno...

"Pepeo pepelu, prah prahu..."

***

Daleko u meni osamdesete su. Ne nedostaješ, ni tvoj smijeh, ni tvoje kovrdže, čak ni miris tvoje cigarete. Jer... sa mamom, tatom i tobom idem kod tetke na selo. Pališ cigaretu, ljutim se, smiješ se... Ljeto je i miriše pokošena trava.

<< 11/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
226

Powered by Blogger.ba